Ljudi su uvek bili opčinjeni snagom. Ukorenjena u istoriji kroz samoodržanje i opstanak, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Powerlifting je sport u kojem apsolutnu dominaciju ima upravo snaga i kao takav se temelji na nasleđenim obrascima i urođenom ponašanju čoveka što nagoveštava da je ovo izuzetno popularan sport, ali zapravo i nije. Aleksandra Seka Aranitović je reprezentativka Srbije, rekorderka, višestruki državni i balkanski prvak. Iz razgovora sa njom sam saznao i da je jedina Zrenjaninka u ovoj disciplini. Nema bolje sugrađanke da nas upozna sa powerliftingom.
Seko, šta je powerlifting? Molim te budi detaljna
Powerlifting je sport koji se sastoji od tri discipline dizanja tegova – čučnja, benč presa i mrtvog dizanja. Takmiče se i muškarci i žene. Postoje starosne i težinske kategorije. Za svaku disciplinu postoji tri pokušaja, od kojih se računa samo jedan, najveća podignuta težina. Naravno, samo onaj pravilno odrađen i odobren od strane tri sudije. Izmedju disciplina ne postoji pauza, već vreme od 15 minuta koje nam treba da se zagrejemo za sledeću. Računa se zbir pokušaja, po jedan za sve tri, što daje total. Pobednik je onaj koji osvoji najviše. Na nekim takmičenjima se računaju i Wilkinsonovi poeni, a dobijaju se formulom u koju se ubacuju težina, godine rođenja, total, ispravna dizanja itd. Računari izbacuju osvojene bodove
Otkud ti u ovom sportu?
Od malena sam aktivna, volim da treniram i to me ispunjava. Završila sam DIF u Novom Sadu i odmah nakon studija počela da radim u teretani. Prvo tamo, a zatim i u Zrenjaninu. Usput sam trenirala i tegovi su me sve više privlačili. Pošto sam se dugo bavila sportom, odatle i snaga. Imala sam sve osnovne preduslove za ovaj sport. Kada sam i ojačala dizajući tegove, prijatelj me je nagovorio da se oprobam na državnom takmičenju na kojem je i on učestvovao. Pristala sam i već na prvom oborila državni rekord i to je bio moj vetar u leđa. Od tog dana sam se skroz posvetila ovome i ne planiram da se zaustavljam dok ne ispunim sve svoje ciljeve.
U Zrenjaninu nema mnogo devojaka u ovoj sportskoj disciplini. Interesuje me kako su tvoji najbliži reagovali kada si im rekla da ćeš se posvetiti powerliftingu i koliko su uopšte znali šta je to?
Jedina sam devojka iz Zrenjanina koja se bavi powerliftingom, jer je neobično da žensko diže tegove u ovom obimu, što je iskreno, mene još više privuklo. Volim izazove i to je još jedan veliki razlog. Naši ljudi malo znaju o powerliftingu, jer nije toliko zastupljen u Srbiji. Mojoj majci, koja me je uvek podržavala, nije bilo svejedno što radim ovo i bilo mi je potrebno dosta vremena da joj objasnim čime se to uopšte bavim i koliko volim to. I dan danas se boji za mene, plaši se da se ne povredim. Ali sa druge strane, moram da se ponovim, uvek sam osećala njenu podršku. Tata kao tata, svima se hvali kako ima jaku ćerku i na neki način mi je drago zbog toga. Sestra i braća su ponosni na mene i na pozitivan način me zadirkuju i govore da sam luda koliku težinu mogu da podignem.
Koliko puta nedeljno i koliko naporno treniraš?
Četiri puta nedeljno. Naporno je i zato nije dobro trenirati svaki dan. Mišićima treba dosta vremena da se oporave za naredni trening. Radim i treninge oporavka nakon onih jačih.